Etar
Deo ili Ceo?
четвртак, 18. април 2024.
Etar
Boju visokonaponske varnice u fluidu određuje vrsta gasa. Svaki gas svetli svojom bojom iz vidljivog dela spektra. Talasna dužina je u direktnoj vezi sa masom molekula fluida.
Kao udarac u zvono - munja će pobuditi svaki gas da osciluje na svojoj frekvenciji. Da emituje svoju boju.
Boje kiseonika, boja azota, argona, ksenona... se jako razlikuju, i po boji znamo koji je gas u pitanju.
Boja je karakteristična frekvencija, talasna dužina izračene svetlosti.
Ako iz nekog balona ili cevi potpuno izvučemo gas, i kroz tako stvoreni visoki vakuum pustimo električnu varnicu, ponovo će fluid snažno emitovati svetlost.
Koji sad fluid kada je izvučen i poslednji molekul gasa? Koji fluid postoji u visokom vakuumu?
Etar. Najfiniji fluid. Njegova talasna dužina je značajno kraća, u zoni visokoenergetskih X-zraka.
Šta se dešava unutar vakuumskog balona?
Jednako kao kod balona ispunjenog gasom - visoki napon stvara plazmu.
Ipak, etarska plazma ne svetli kao azotna, argonska, neonska... vidljivom svetlošću, karakterističnom bojom. Ona je nama nevidljiva, ali je i dalje plazma, i u prostor snažno emituje x-zrake.
Po frekvenciji emitovanog zračenja možemo izračunati finoću etra kao fluida.
Energija emitovanog zračenja je plankova konstanta puta frekvencija.
Pomoću te relacije moguće je izmeriti veličinu čestica etra.
Analizom spektra ti proračuni padaju u vodu, jer ne postoji samo jedna emitovana frekvencija, nego šum koji je suma od niskoenergetskih x-zraka do gama talasa.
Ako i postoji iznad - nije merljivo.
Dakle: jonizacijom, stvaranjem plazme u vakuumu, dobijamo visokoenergetsko zračenje širokog (ali nikad vidljivog) spektra.
Službeno objašnjenje je da visoki napon čupa elektrone iz hladne katode i ubrzava ih u polju do udarca u anodu. Meni se više dopada ideja etarske plazme.
Etar nije sastavljen od jednorodnih identičnih nosioca naelektrisanja. Etar je nalik pomešanom pesku, šljunku i kamenju. I da, opet sam se ozračio.
Proticanjem struje kroz vakuum na nepoznat način stvara se vodonik. Ni iz čega. Proticanjem struje kroz vakuum. Posle nekoliko dana rada spektar koju izračuje cev postaje spektar jonizovanlg vodonika, vodonične plazme.
ReplyDeleteS obzirom na debljinu stakla i načina na koji su zatopljene elektrode, ulazak atmosferskog vodonika je isključen.
Kako i od čega se sintetiše vodonik? Radijacija ne razlaže natrijumovo staklo. Elektrode su volframske, nisu sklone otpuštanju elektrona ili nedajbože protona.
Imam ideju da probam leguru 96%volfram, ostalo torijum koji emituje alfu, jezgra helijuma, da vidim da li će se umesto vodonika stvoriti helijum.
Ne znamo strukturu materije. Čak i tamo gde mislimo da je nema, u vakuumu, ona se samo od energije ni iz čega stvara.
ReplyDeleteMožda su emitovani x zraci samo ubtzane čestice etra?
Možda je u haos, etar, prazan prostor, homogenu strukturu,
odnekud došla energija i stvorila sve što vidimo. Pokvarila mir, jednoličnost, tamu, ravnotežu, homogenost,
i naterala mir da se kreće i sudara.
Tako je mir postao nemir.
Ako je materija stvorena ni iz čega (volim da mislim:etra) i energije,
onda materija čuva u sebi energiju koja je stvorila.
Nestanak materije bi vratio energiju u sistem,
a onda sve ispočetka.
Da li suvišak znanja ima mogućnost da pokvari mir na Zemlji, poeziju, muziku?
Ako znanje posmatramo kao uvećanje energije, onda ima. Energija menja, pa čak i stvara materiju.
Kao sitan pesak prosut na plaži - uz energiju postaje kula ili neka druga figura. A uz dobru mješalcu postaje hotel.
Osim energije potrebna je i namera, ideja. I tu dolazimo do novog pitanja.
Još tražim grešku. Teško je poverovati u sintezu materije iz energije, iako zakon to predviđa.
ReplyDeleteObrnuto odavno postoji.
Transmutacija je najstariji alhemijski san.
Naučnik poštuje pravo vernika da veruje,
pravo nevernika da ne veruje,
čudaka u odeždi čarobnjaka...
Naučnik je sumnjalo; kad sumnjalo poveruje, ta vera traje samo do prvog pitanja.
Svako će pommisliti da sumnja stvara. Nije sumnja, za stvaranje su zaslužni kratki periodi vere između sumnje i novog pitanja.
Nema naivnijih ljudi od naučnika, zavise od kapljica dopamina kad poveruju. Sam sadržaj je manje-više nebitan.
Moguce je da je nauka, jednako kao i religija, bekstvo od stvarnosti.
"odakle dolazi nepoznata energija koja niizčega stvara sve?"
Odgovor na ovo pitanje je odgovor na sva druga pitanja.
Svako ima drugačiji odgovor i to je ono što nas razlikuje.
Odgovor kao sudbina.